Sarmati (grč. Σαρμάται, lat. Sarmatae) su velika grupa nomadskih naroda koja je u periodu od IV veka p. n. e. do IV veka n.e. naseljavala oblast današnje Ukrajine, severnog Zakavkazja, i dela Rusije do Kaspijskog jezera.
U grčkim izvorima se pominju kao Σαρμάται, a u latinskim kao Sarmatæ. Na području stepskih oblasti od Dunava do Kaspijskog jezera, ova grupa naroda je od III veka pre n.e. potisnula srodnu grupu naroda Skita. U antičkim izvorima pominje se veliki broj sarmatskih plemena: Jazigi, Roksolani, Alani, Masageti, Vali i dr.
Herodot u svojim delima još u V veku p. n. e. pominje Sarmate pod nazivom Sauromati. Kasnije, ih pominju i Plinije u I veku i Ptolemej u III veku, kao i brojni vizantijski i rimski istoričari.
Služili su se skitskim jezikom ali posebnim dijalektom što govori da su im Skiti bili srodni po jeziku, kulturi i religiji.
Sarmati su se često selili, uglavnom prema zapadu, gde su dolazili u sukobe ratovali sa rimskim i vizantijskim vojskama. Pojedina plemena su se trajno naselila na tlu južne, istočne i severne Evrope i to:
– Roksolani (iz alanskog ruxs alan = svetli Alan, lat. Roxolani, grč. Ροξολάνοι, od iranskog Raochshna = belo, svetlo, takođe i svetli, sjajni) oko ušća Dunava u Crno More
– Jazigi u Panonskoj niziji u oblasti Dunava i Tise.
Jedan od većih centara Sarmata je bio Sirmijum, današnja Sremska Mitrovica.
Sačuvani su istorijski zapisi o ratovima 236.–238. i 260.–271. godine, kao i da je Rim, između 290. i 330. godine uputio čak osam kaznenih ekspedicija, opustošivši sarmatsku teritoriju, posle čega su car Galerije Maksim i njegovi naslednici, Konstantin i Licinije, nosili u svom nazivu lat. Sarmaticus.
Po religiji bili su pagani. Poštovali su vatru.
Imali su panteon od sedam bogova. Vrhovni bog im se zvao Targitaj.
Sarmatska religija: http://www.rastko.rs/antropologija/sarmati.html
Odevanje:
Sarmatska keramika:
Sarmatski ratnik:
Sarmatska žena: